Okvir za Tišinu

    
 
Žaborić je okvir u kojem je obilje Tišine. Međutim kao što praznina nije prazna, ni voda bezbojna, tako ni tišina u Žaboriću nije gluha. Citat na plakatu pripada mom omiljenom autoru - Harukiju Murakamiju. Naizgled jednostavne riječi na prilično izravan i ogoljen način pokazuje suštinu mjesta, poput Žaborića, na kojima ne samo da zaboravljate koliko je sati i koji je dan, već vrijeme kao takvo postaje irelevantno. I upravo tada, kad zaboravimo na sebe, svijet se otvara u svom beskraju. Kao što zvijezde postaju vidljive kad sunce zađe na horizontu.

Naizgled, jednostavan život na selu je doboko promjenio moje nazore. Godine provedene u Zagrebu,  Beću, Milanu, Los Angelosu i New Yorku  nisu toliko utjecale na moju osobnost koliko susret s kišom, vjetrom, zvukovima, sumrakom. Dani u 'praznini' su razotkrili neočekivanu strukturu univerzuma u kojem tišina više nije bila gluha, baš kao što ni praznina nije prazna, ni voda bezbojna.
Jednom kad sam se oslobodio vlastitih čežnji, mogao sam se dati drugima.

Turistička destinacija koja to nije

Žaborić nije proklamirano turističko mjesto i upravo stoga je idealno za odmor.  Ako boravak u Žaboriću može nečem poučiti, onda je to svakako kako se opustiti. Kako olabaviti, iskoračiti iz ritma, od obveza, ambicije i planova i usmjeriti se atmosferi. Što god ona bila. Putovanje je potraga za inspiracijom, međutim za iskusiti inspiraciju treba napustiti zonu vlastitog komfora. Kulturalne razlike su prilika. Ovaj put to ne govorim da si olakšam posao. Naprosto to je istina.

U Žaboriću i bliskoj okolici u malom su prisutne sve kulturne inačice koje ovaj kutak svijeta čine kulturno drukčijim. ... Posebnim... Jedinstvenim, Ne više ili manje od bilo kojeg odredišta. Ali ipak ... ili usprkos tomu...

Dopustite da krenem od početka. Par iz Engleske na proputovanju (nastavili za Zaton kod Dubrovnika), mi se na odlasku povjerio: 

'Žao nam je što smo apartman u Žaboriću rezervirali samo tri dana.'

Na moje pitanje što bi radili da su ostali duže, odgovorili su:
Zapravo ništa posebno. Naprosto bi više šetali, duže spavali, ležali na plaži, još jednom otišli u Torcidu ...

Emocija koju su s uzdahom protisnuli me podsjetila na Zen tehniku - Rad Neradom !

Ne radeći baš ništa, biti sebi na korist. Umjesto otkrivanja još jedne više ili manje slične destinacije, specijaliteta, pogleda, starine ili zabave ... prepuštanje trenutku ... Onom nečem po čemu se Prostor i Okolnosti u kojima ste se zatekli  razlikuju od svega što ste ikada iskusili u prošlosti ... od svega što ćete ikada iskusiti u budućnosti...
Stoga, kad putujete, putujte sa srcem !

Nocturnal Animals

Nocturnal Animals

Redatelj: Tom Ford

Glumci: Amy Adams, Jake Gyllenhaal, Michael Shannon

Nedostaju mi ljudi poput tebe. Usamio sam se  na periferiji divljeg zapada ( Šibenik )... Jučer gledao 'Nocturnal Animals' . Režiser Tom Ford se, inače, bavi modom kad ne snima. Svakako preporučam (ako već nisi gledao/gledala), ali u društvu ( nekog poput mene ). Nekog sa kim možeš pouzdano produžiti užitak postojanja. Primjerice ovaj koncentrat užitka u roli umjetničkog filma. Poslije otići na piće, dva...  I dok se adventske lampice iskre u njegovim/njenim očima pretresti pitanja za koja ti dramatično nedostaje prava osoba. 

U tako običnom, malom životu omotanom oko psihoanalize tvoje osobe, dizajna, literature, ali samo u formi svakodnevnih razgovora, sociologije susjedstva, samospoznaje i mode trebaš Drugoga. Nekog tko zna ime dobrog filma,  pravog bara i pića. Nekog tko reflektira svjetlo tvog vlastitog bića. Drugog u dosegu tvojih ruku. Na koga možeš položiti dlan. Na njegovu/njenu kožu...  I kad bi to, zaista, bilo, vjerojatno se naša koža ne bi sušila kao sipa na buri. Ni ubrzano gubila elastičnost, sjaj i potkožni volumen. Proporcionalno godinama usamljenosti. Godinama koje su pred nama. 

Promatrajući, jer u filmu 'Nocturnal Animal' ne možeš biti aktivni sudionik. Ne sa svojim kaotičnim emocijama. Režija je pre sofisticirana. Ne možeš se identificirati osobno, tek biti opčinjen Temeljnim pitanjima svoje vrste. Dok sam promatrao savršena ljudska tijela, svakodnevna ali  na celuloid prenesena okom vrhunskog modnog maga pomislio sam koliko je važno To što neprimjetno gubimo s godinama. Svoje vlastito Tijelo. I kako rad na sebi, svo to rafiniranje vlastitog bića i osjećaja ne vodi spasenju ni dovoljno brzo ni dovoljno direktno. I kako bi samo mala mehanička izmjena Božanskog plana u pravcu ostvarivanja Eleganicje otvarivanjem Duševnosti pomoglo Evoluciji. Kad bi, umjesto što fizički propadamo, rafinirajući vlastitu dušu postajali odgovarajuće tjelesno ljepši.
Evo, to je moja prva misao nakon gledanja Tom Fordovog filma. Nocturnal Animals'.
A za moje goste koji ne govore Hrvatski tip za kišni dan - Filmovi u Hrvatskooj se ne sinhroniziraju. 10 min od apartmana je mali, topli gotovo obiteljski multipleks sa 4 kinodvorane u sklopu Centa DalMare. Tamo možete od popodne do kasno navećer gledati filmove na raznim jezicima,, a zasigurno uvijek na Engleskom.

Zen i iznajmljivanje apartmana

                                Penthouse / Fotografija_ Robert Jakovljević

˝Sabbe Satt Bhavantu Suhitatta˝

ili Neka sva bića budu sretna ! 

Gornja fotografija je napravljena u Penthousu pred dvije godine. Mnoge stvari su se od tada promijenile. Budhina statua u južnoj spavaćoj sobi je ostala na istom mjestu, ali slike iše nisu iste. Upotrazi za autentičnim i tradicijom Miki Mausa kojeg oduvijek držim najvažnijim simbolom vedrine i optimizma 20_og stoljeća ( druga je Coca Cola ), zamijenio sam crtežima moje prijateljice Tisje Kljaković - Braić. 

Tisjine slike su hermetične. One ne pozivaju otvoreno ni zavode kao Miki Maus, ali smjeraju istom. Transkript stare hinduističke poslovice: 

Sabbe Satt Bhavantu Suhitatta

je, zapravo, ishod kojem stremi ne samo umjetnički postav, već interijer cijelog apartmana:

      'Neka sva bića budu sretna'

                                Crtež na papiru _ Tisja Kljaković- Braić

Jesenje lišće

Ovo je posljednja poruka koju smo uputili gostima na koncu sezone 2016_e. Čega ćemo se sjećati? Koje događaje i dane pamtiti? Hoće li se neki odnos nastaviti ? Hoće li se itko vratiti? Bilo je veselih, smiješnih, radosnih i situacija u kojima smo izrazili naklonost na razne načine. Od razumijevanja, pa do sućuti i onih par koje bih rado da se nisu dogodile, ali iz kojih ću naučiti. Situacije koje sam već ugradio u objekt, u uslugu, u sebe samog... Konačno biti profesionalni domaćin koji iznajmljuje vlastiti životni prostor je sredstvo samospoznaje ne manje izvjesno od psihoanalize, meditacije ili nekog drugog oblika pozornosti. Volio bih da Zrinjka koja je prekrasnu Camus_evu poruku napisala i koja je , možda,  s gostima provela više vremena od mene doda svoje dojmove (ona to izbjegava ).  Ljeto 2016. se poput galaksija brzinom svjetlosti udaljava iz naših fokusa. Sve lijepe stvari koje smo doživjeli iz dana u dan blijede poput zvijezda u osvit. Domalo će od svega ostati samo nejasna hrpica osmjeha, šala i razlomljenih rečenica iz kojih ćemo moći razaznati manje nego iz snova...

Hardwear ili Softwear ? !

Na kraju prve sezone pred deset godina, uspio sam nešto novca odvojiti na stranu za poboljšanja. Nažalost, ni približno koliko je bilo potrebno. Ograda je na nekim dijelovima stubišta nedostajala, pod dvorišta je bio goli ofarbani beton, a susjedi me nastojali snubiti u vezi fasade, parkinga i sveg drugog što više nije bilo na nivou cvjetnog susjedstva s patuljcima koje je niknulo u tvrdom dalmatinskom zaseoku.Velikodušno mi nastojeći približiti svoju srednje buržoasku estetiku cementa i potrebu da posjedi liče jedni drugima, svakodnevno, kobajagi nezainteresirano, su mi davali besplatne savjete. Zbunjen i neodlučan, čvrsto zatvorenom sam držao škrabicu sa skromnom imovinom, priklanjajući se sad jednom sad drugom savjetu, daleko od jasne slike o mom gostu. Kakve su njegove potrebe i navike. Što su mu izbori itd. Ne osobni Bog marketinga tada, još ne bješe zakucao na moja vrata. Imao sam tek nejasnu slutnju, i vlastiti nekonvencionalni senzibilitet koji me odgurao na jedini put kojim sam umio hodati. Dogodilo mi se ono što se događa svima. Neprekidno, svakog dana, od dana kod kada su se naši preci odvojili od primata. Donio sam racionalnu odluku utemeljenu na ircionalnim razlozima. Ponio se na način, na koji sam oduvijek činio. Na isti način zbog kojeg sam jednom u životu izabrao dizajn, umjesto strojarstva (diplomirao na FSB_u) itd. Bio je to način koji je oduvijek tvrdim stvarima pretpostavljao meka rješenja. Uvijek iznova opredjeljujući se za estetiku u svim njenim neizvjesnim pojavnosti. Taj sudbinski obrazac me, nota bene i doveo u situaciju na kojoj mi ne bi zavidjeli. Bez kinte, s hipotekom na kući, jednim jedinim gotovim apartmana i tri u roh bau stanju. U jednom od njih sam živio. Kompleksne građevinske radove sam odgodio za neki razboriti trenutak i skromni budžet u nekom zamagljenom stanju u cijelosti ulio u interjer. Suicidalni obrazac, po mišljenju susjeda, sam potom ponavljao godinama. Iz godine u godinu, obiteljska kuća iz socijalističkih doba, u okružju raskošnih betonskih vile koje su nicale uokolo, je postajala sve običnija. Estetski standardi su je nemilosrdno iskljućivali. Vjerujem da je češće bila predmetom zajebancije, nego što znam... No, unatoč tomu nezgrapna, naizgled zapuštena kuća je postajala sve zanimljivijom turistima. Moja nesvjesna poduzetnička avantura, kao da je išla pod ruku sa globalnim estetskim turističkim trendovima. Prvi sam dobivao goste i zadnjeg su me napuštali. Sa zaradom koja je preticala iduće sam godinu priveo funkciji još jedan apartman. Godinu poslije idući i na koncu zadnji - četvrti. Moja tvrdoglava ustrajnost je kuću pretvorila u poslovnu viziju koju prilično točno opisuje slogan koji je neko vrijeme bio u zaglavlju mojih web stranica:

'Obiteljska kuća koja iza obične fasade skriva četiri vrlo neobična apartmana. Svaki neobičan na svoj način !'

Umjetnost i iznajmljivanje apartmana

Utječe li umjetnost na broj rezervacija ?

Slika Tisje Kljaković Braić koju sam u vlastitoj slobodnoj interpretaciji nazvao 'Zagrljaj' je prva u triptihu između kojih su dvije stilizirane maurske vješalice iz Zara Home. Instalacija, nazovimo je tako o milja se nalazi u spavaćoj sobi apartmana u prizemlju. Namjera mi je bila da gostima diskretno približim temu koju držim ishodištem svih putovanja (čak i onih unutar vlastitog doma ).

Profesionalnim rječnikom rečeno, na početku sam avanture opremanja apartmana umjetničkim dijelima. Još uvijek unezvjeren i u neizvjesnosti. Ima li to smisla ? Ako ima, šta izabrati? Koliko investirati? Što će se dogoditi ? Kako će gosti reagirati? Hoće li slike potaći zapreteni, nikad u mjeri koja nas čini sretnim, dovoljno cijenjeni Eros fizičkog dodira ? Moja interesna skupina su 90% bračni parovi. Ako je doživljaj ljetovanja rezultanta svih silnica koje su gosti svjesno ili nesvjesno iskusili tijekom 7 ili 14 dana odmora, pretpostavljam da će živahne krevetske aktivnosti izbljediti neke od minusa koji se događaju i na koje ne mogu utjecati. I shodno, značajno povisiti ocjenu na Booking.com_u.

Jeli iznajmljivanje igra ili egzistencija ?

Priprema za sezonu počinje onog dana kad posljednji gost, zaključa vrta vašeg apartmana, ubaci ključ u kaslić i odveze se automobilom daruvarske registracije na aerodrom hvatajući prvi let Rajan Aira negdje prema maglovitoj i studenoj Evropi. Teoretski se možete izležavati. Zaslužili ste grijati na niskokaloričnoj vatri kikirikija uprihođenog tijekom sezone klimavo samopouzdanje i stare kosti, ali... Dok mehanički kuckam drugi post, Niko farba ogradu ozbiljno nagriženu ograničenim budžetom. U daljini se čuje pneumatski čekić od kojih par tona. Još jedna mega vila raste i po svoj prilici još desetak novih apartmana će već iduće sezone biti na tržištu u susjedstvu. U bazenu u kojem ste još donedavno bili faca sve je tješnje i sve više ajkula. Njihovoj debeloj koži ne škodi ako se oćešu o vas. Štoviše, oni to drže prijateljskim gestom. Ali za vašu niskobudžeti turizam u obiteljskoj kući iz 70 ih to bi moglo biti fatalno. Naravno, radi se o mojoj kući koju sam sa svim njenim anaomalijama i nesređenim računima naslijedio od pokojnih roditelja. Kuću koja bi se da se to dogodilo danas, zasigurno srušilo i na njenim temeljima izgradilo nešto novo, odgovarajuće, suvremeno ... Kući koju sam u trenutku nerazuma ( Orlando Furiozo ) pretvorio u 4 apartmana i krenuo 10 godina ranije u turizam čiji izgled ni približno nije bio ovaj danas. Priča koja slijedi u narednim postovima je o tomu kako s ograničenim sredstvima opstati u natjecanju u kojem će se u bliskoj budućnosti nadmetati igrači kojima posao iznajmljivanja nije egzistencija već igra.

Sex, City i Iznajmljivanje Apartmana

Jako sam volio TV seriju od pred nekoliko godina ' Sex & City'. Kolumne od Kery su mi zauvijek ostale uzor komunikacije elektronskim medijima. Kratke, ali ne suviše; jednostavne, ali općenite ... se čine kao istekle iz prsta nekog tko je stanovao u budističkom samostanu dok je studirao Modni dizajn. E sad... kad vam ova misao padne na pamet jednog jesenjeg jutra u 6.30 nakon što ste se probudili u 4.30, napravili meditaciju i odlučili život posvetiti vođenju bloga o iznajmljivanju apartmana, pitam se je li to još jedan nesporazum sa samim sobom. Voila! 'Slučajno' ovoj drskoj odluci je prethodilo proučavanje Word Pressa o vođenju web stranica. Da skratim, prenosim pitanja iz Word Pressa koja su mi jučer približila do tada ovu uvijek maglovitu temu: What I am going to do with this ? Who is going to read this? What kinds of informatio will I be posting ? Why am I doing this ? Who amd I doing this for ? How often am I going to be posting and adding information ? Iako se možda ne čini, ali odgovor na navedena pitanja nije ni malo lak! Smislen, racionalan, svima razumljiv odgovor je, možda, sam razlog njegovog postojanja. U akciju nas guraju emocije. Slijepe i gluhe Erinije. Tamo gdje postoji odgovor, nema potrebe za akcijom. Akcija više nije važna. Pa, ni pisanje bloga. I sad konačno, evo me tu na, nadam se, dobrom početku. Pred pitanjima, na koja ču samom sebi odgovoriti kroz blogove koji slijede, prije završetka još jedne moje karijere. Ovaj puta karijere jednog blogera.