Okvir za Tišinu

    
 
Žaborić je okvir u kojem je obilje Tišine. Međutim kao što praznina nije prazna, ni voda bezbojna, tako ni tišina u Žaboriću nije gluha. Citat na plakatu pripada mom omiljenom autoru - Harukiju Murakamiju. Naizgled jednostavne riječi na prilično izravan i ogoljen način pokazuje suštinu mjesta, poput Žaborića, na kojima ne samo da zaboravljate koliko je sati i koji je dan, već vrijeme kao takvo postaje irelevantno. I upravo tada, kad zaboravimo na sebe, svijet se otvara u svom beskraju. Kao što zvijezde postaju vidljive kad sunce zađe na horizontu.

Naizgled, jednostavan život na selu je doboko promjenio moje nazore. Godine provedene u Zagrebu,  Beću, Milanu, Los Angelosu i New Yorku  nisu toliko utjecale na moju osobnost koliko susret s kišom, vjetrom, zvukovima, sumrakom. Dani u 'praznini' su razotkrili neočekivanu strukturu univerzuma u kojem tišina više nije bila gluha, baš kao što ni praznina nije prazna, ni voda bezbojna.
Jednom kad sam se oslobodio vlastitih čežnji, mogao sam se dati drugima.

Turistička destinacija koja to nije

Žaborić nije proklamirano turističko mjesto i upravo stoga je idealno za odmor.  Ako boravak u Žaboriću može nečem poučiti, onda je to svakako kako se opustiti. Kako olabaviti, iskoračiti iz ritma, od obveza, ambicije i planova i usmjeriti se atmosferi. Što god ona bila. Putovanje je potraga za inspiracijom, međutim za iskusiti inspiraciju treba napustiti zonu vlastitog komfora. Kulturalne razlike su prilika. Ovaj put to ne govorim da si olakšam posao. Naprosto to je istina.

U Žaboriću i bliskoj okolici u malom su prisutne sve kulturne inačice koje ovaj kutak svijeta čine kulturno drukčijim. ... Posebnim... Jedinstvenim, Ne više ili manje od bilo kojeg odredišta. Ali ipak ... ili usprkos tomu...

Dopustite da krenem od početka. Par iz Engleske na proputovanju (nastavili za Zaton kod Dubrovnika), mi se na odlasku povjerio: 

'Žao nam je što smo apartman u Žaboriću rezervirali samo tri dana.'

Na moje pitanje što bi radili da su ostali duže, odgovorili su:
Zapravo ništa posebno. Naprosto bi više šetali, duže spavali, ležali na plaži, još jednom otišli u Torcidu ...

Emocija koju su s uzdahom protisnuli me podsjetila na Zen tehniku - Rad Neradom !

Ne radeći baš ništa, biti sebi na korist. Umjesto otkrivanja još jedne više ili manje slične destinacije, specijaliteta, pogleda, starine ili zabave ... prepuštanje trenutku ... Onom nečem po čemu se Prostor i Okolnosti u kojima ste se zatekli  razlikuju od svega što ste ikada iskusili u prošlosti ... od svega što ćete ikada iskusiti u budućnosti...
Stoga, kad putujete, putujte sa srcem !

Nocturnal Animals

Nocturnal Animals

Redatelj: Tom Ford

Glumci: Amy Adams, Jake Gyllenhaal, Michael Shannon

Nedostaju mi ljudi poput tebe. Usamio sam se  na periferiji divljeg zapada ( Šibenik )... Jučer gledao 'Nocturnal Animals' . Režiser Tom Ford se, inače, bavi modom kad ne snima. Svakako preporučam (ako već nisi gledao/gledala), ali u društvu ( nekog poput mene ). Nekog sa kim možeš pouzdano produžiti užitak postojanja. Primjerice ovaj koncentrat užitka u roli umjetničkog filma. Poslije otići na piće, dva...  I dok se adventske lampice iskre u njegovim/njenim očima pretresti pitanja za koja ti dramatično nedostaje prava osoba. 

U tako običnom, malom životu omotanom oko psihoanalize tvoje osobe, dizajna, literature, ali samo u formi svakodnevnih razgovora, sociologije susjedstva, samospoznaje i mode trebaš Drugoga. Nekog tko zna ime dobrog filma,  pravog bara i pića. Nekog tko reflektira svjetlo tvog vlastitog bića. Drugog u dosegu tvojih ruku. Na koga možeš položiti dlan. Na njegovu/njenu kožu...  I kad bi to, zaista, bilo, vjerojatno se naša koža ne bi sušila kao sipa na buri. Ni ubrzano gubila elastičnost, sjaj i potkožni volumen. Proporcionalno godinama usamljenosti. Godinama koje su pred nama. 

Promatrajući, jer u filmu 'Nocturnal Animal' ne možeš biti aktivni sudionik. Ne sa svojim kaotičnim emocijama. Režija je pre sofisticirana. Ne možeš se identificirati osobno, tek biti opčinjen Temeljnim pitanjima svoje vrste. Dok sam promatrao savršena ljudska tijela, svakodnevna ali  na celuloid prenesena okom vrhunskog modnog maga pomislio sam koliko je važno To što neprimjetno gubimo s godinama. Svoje vlastito Tijelo. I kako rad na sebi, svo to rafiniranje vlastitog bića i osjećaja ne vodi spasenju ni dovoljno brzo ni dovoljno direktno. I kako bi samo mala mehanička izmjena Božanskog plana u pravcu ostvarivanja Eleganicje otvarivanjem Duševnosti pomoglo Evoluciji. Kad bi, umjesto što fizički propadamo, rafinirajući vlastitu dušu postajali odgovarajuće tjelesno ljepši.
Evo, to je moja prva misao nakon gledanja Tom Fordovog filma. Nocturnal Animals'.
A za moje goste koji ne govore Hrvatski tip za kišni dan - Filmovi u Hrvatskooj se ne sinhroniziraju. 10 min od apartmana je mali, topli gotovo obiteljski multipleks sa 4 kinodvorane u sklopu Centa DalMare. Tamo možete od popodne do kasno navećer gledati filmove na raznim jezicima,, a zasigurno uvijek na Engleskom.

Zen i iznajmljivanje apartmana

                                Penthouse / Fotografija_ Robert Jakovljević

˝Sabbe Satt Bhavantu Suhitatta˝

ili Neka sva bića budu sretna ! 

Gornja fotografija je napravljena u Penthousu pred dvije godine. Mnoge stvari su se od tada promijenile. Budhina statua u južnoj spavaćoj sobi je ostala na istom mjestu, ali slike iše nisu iste. Upotrazi za autentičnim i tradicijom Miki Mausa kojeg oduvijek držim najvažnijim simbolom vedrine i optimizma 20_og stoljeća ( druga je Coca Cola ), zamijenio sam crtežima moje prijateljice Tisje Kljaković - Braić. 

Tisjine slike su hermetične. One ne pozivaju otvoreno ni zavode kao Miki Maus, ali smjeraju istom. Transkript stare hinduističke poslovice: 

Sabbe Satt Bhavantu Suhitatta

je, zapravo, ishod kojem stremi ne samo umjetnički postav, već interijer cijelog apartmana:

      'Neka sva bića budu sretna'

                                Crtež na papiru _ Tisja Kljaković- Braić

Jesenje lišće

Ovo je posljednja poruka koju smo uputili gostima na koncu sezone 2016_e. Čega ćemo se sjećati? Koje događaje i dane pamtiti? Hoće li se neki odnos nastaviti ? Hoće li se itko vratiti? Bilo je veselih, smiješnih, radosnih i situacija u kojima smo izrazili naklonost na razne načine. Od razumijevanja, pa do sućuti i onih par koje bih rado da se nisu dogodile, ali iz kojih ću naučiti. Situacije koje sam već ugradio u objekt, u uslugu, u sebe samog... Konačno biti profesionalni domaćin koji iznajmljuje vlastiti životni prostor je sredstvo samospoznaje ne manje izvjesno od psihoanalize, meditacije ili nekog drugog oblika pozornosti. Volio bih da Zrinjka koja je prekrasnu Camus_evu poruku napisala i koja je , možda,  s gostima provela više vremena od mene doda svoje dojmove (ona to izbjegava ).  Ljeto 2016. se poput galaksija brzinom svjetlosti udaljava iz naših fokusa. Sve lijepe stvari koje smo doživjeli iz dana u dan blijede poput zvijezda u osvit. Domalo će od svega ostati samo nejasna hrpica osmjeha, šala i razlomljenih rečenica iz kojih ćemo moći razaznati manje nego iz snova...